Deo teksta L. M. Lavrina objavljenog u žurnalu krimskih Karaita, juna 1998, Simferopolj (tekst predavanja koje se održalo u gradu Troki)

Hazan El nakon svrgnuća carističke vlade (1917 godine) predložio je da bi karaitska zajednica iz Harbina (severoistočna Kina) trebalo da prihvati neJevreje u svoju karaitsku versku zajednicu, na osnovu svih načela karaitske vere i u skladu sa svim karaitskim verskim obredima.
On je bio nadahnut misijom Isaka Sangarija među Hazarima.

Vođe karaitske zajednice predvođene hazanom Elom su posle duge i duboke studije prozelitizma odlučili da prihvate predlog i odlučili su da prime dvojicu Japanaca i jednog Rusa u svoju karaitsku versku zajednicu.

To je bilo okončanje punovažnosti karaitske izjave, koja je tvrdila da je nemoguće postati Karaita na bilo koji drugi način osim rođenjem kao Karaita.
Od tada je počela da važi nova izjava, koja tvrdi da Karaiti ne postaju Karaiti isključivo rođenjem, već i preobraćenjem.